PRIČA O NAŠOJ VODI

Sunce je prešlo preko Samograda i otkrilo bačvaste vrhove, donedavno sakrivene plavičastim oblacima i ranojutarnjom sumaglicom. Daleko od stvarnog svijeta stoje ponosne vapnenačke stijene kao simbol slobode i netaknute ljepote. Mjesto gdje tlo dodiruje nebo.

Surova zima donedavno je vrhove držala okovane snijegom, a sad pod zrakama sunca polagano izlaze nježne planinske travke aromatičnog bilja. Tijekom hladne zime zapuštene ruje i još uvijek čuvaju ono malo vode od otopljenog snijega i prvih kiša, čekajući rijetke pastire da ih osvježi. Čovjek je ovdje tek iznimka.

A podno Dinare, surove stijene koja poput velikog kamenog zida zaštitnički stoji nad Cetinskim krajem, vijuga rijeka Cetina, hladna i čista i oduvijek vodi bitku s moćnom Dinarom i sivim, hladnim kršem koji je neprestano guta.

Noću oko izvora ispod Dinare plešu planinske vile. Silaze s Dinare do tirkiznog Velikog vrila. Plešu s leptirima i vjetrom i svojim plavim noćnim krilima tek dodiruju vodu. Pred jutro im možete, ako imate snenu maštu i budno oko, vidjeti tek obrise na svakom vrilu.

S prvim zrakama ledenog sunca, kao rukom odnesene, nestaju mračne sjene nad vodom, odrazi noćnih oblaka i noćnih leptira, drveća i moćne Dinare. Tek pokoji list lebdi lagano na vodi i pokazuje da je ovo stvarno mjesto, živ izvor divlje rijeke, tako čiste i pradavne, životne i vječne.

I dok voda putuje hirovitom rijekom, ostavlja putem u poroznim podzemnim stijenama svoje tragove, svježu i hladnu vodu da se ljulja u njedrima stijena koje je čuvaju od svega što bi moglo dotaknuti njezinu istinsku čistoću i svježinu.

Zato je tako mekana i tako nježna, tako okrepljujuća. Svakim gutljajem daje nježnost vile i snagu Dinare, čistoću dubina i kao prva jutarnja zraka sunca svaki puta novu snagu za novi dan.

Oblikujući krški krajolik,
voda nezaustavljivo teče
polagano otapajući vapnenačko stijenje,
postaje jedna od najpoznatijih hrvatskih voda.
Cetina – prirodna izvorska voda.